Međunarodni standardni knjižni broj

Međunarodni standardni knjižni broj (engl. , ) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medijum (papir, kompakt disk...) na kojem se objavljuju. Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo da upotrebljava u Velikoj Britaniji kao (engl. - standardni knjižni broj), a obuhvatao je samo izdavače sa engleskog govornog područja.[1][2] Sedamdesetih godina prošlog stoleća postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u . 1972. godine osnovana je Međunarodna agencija za sa sjedištem u Berlinu koji koordiniše rad nacionalnih agencija za i prati primjenu sistema.[3]

Struktura -a

Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se od akronima engleskog naziva i trinaest cifara raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom.[4] Prvu skupinu čini trocifreni prefiks, druga je oznaka nacionalne, geografske ili jezičke grupe, treća je oznaka izdavača, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. „Broj cifara u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o planu izdavača, odnosno broju naslova koje izdavač namjerava da objavi.“

Do 1. januara 2007. godine oznaka sastojala se od deset cifara raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. januara 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz desetocifrene u trinaestocifrenu tako da je desetocifrena oznaka dobila trocifreni prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni knjižnji broj u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodom (engl. - evropsko numerisanje proizvoda). Izdavači koji su se uključili u sistem prije 1. januara 2007. ne smiju da koriste desetocifrene oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaestocifrene oznake uz pomoć pretvarača dostupnog na zvaničnoj prezentaciji .[5]

Kako se izdavač uključuje u sistem

Svaki izdavač koji želi da se uključi u sistem treba najprije da ispuni upitnik, koji se preuzima u nacionalnoj agenciji za , i da priloži plan izdavača. Na temelju toga izdavač zauzima odgovarajuće mjesto u sistemu . Uključenjem u sistem podaci o izdavaču objavljuju se u međunarodnom imeniku izdavača (engl. ), koji jednom godišnje izdaje Međunarodna agencija za .

Zašto ?

Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada porudžbina, evidencija pretporudžbina, marketing, bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga, inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i računarski čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.

Reference

  1. Gordon Fosters original 1966 report can be found at Informaticsdevelopmentinstitute.net
  2. History Проверите вредност параметра |url= (помоћ), . .org
  3. ISO 2108:1978 (PDF), ISO
  4. TC 46/SC 9, Frequently Asked Questions about the new. standard from ISO, CA: LAC‐BAC
  5. Zvanična prezentacija -a

Vidi još

This article is issued from Wikipedia. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.