Eudikotiledone

Eudikotiledone ili eudikotide (lat. ) su monofiletska grana cvetnica koje su ranije označavane kao trikolpate ili nemagnolidne dikotiledone. Ovaj botanički termin su prvi uveli evolucijski botaničar James A. Doyle i paleobotaničar Carol L. HottonHotton, 1991, da bi naglasili kasniju evolucijsku divergenciju trikolpatnih dikotiledona od ranijih, manje specijaliziranih, dikotiledona.[1]

Eudikotiledone
Vremenski raspon: Donja kreda - sadašnjost
Primula hortensis, eudikotiledona biljka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Potcarstvo:
Naddivizija:
Divizija:
(nerangirano):
(nerangirano):
Kladus (APG IV)
  • Bazne eudikotiledone:
  • Jezgarne eudikotiledone:
    • Gunnerales
    • Dilleniaceae (nerazvrstane)
    • Saxifragales
    • Rosids - 17 redova
    • Berberidopsidales
    • Santalales
    • Caryophyllales
    • Asteridales - 13 redova

Bliski odnosi među cvetnica sa trikolplatnim polenom su prvobitno viđeni u morfološkim studijama zajedničkih izvedenih svojstava. Ove biljke imaju izrazitu zajedničku osobinu u polenovim zrnima sa tri pločice ili žleba, paralelnim sa polarnom osom. Kasniji molekulsko-biološki dokazi su potvrdili genetičku osnovu za evolucijske odnosa među cvetnicama sa trobridim polenom i dva kotiledona. Termin znači "prave dikodiledone", jer obuhvataju većinu biljaka koje su uključene u dvokotiledone i imaju fenotipska obilježja dikotiledona. Izraz "eudikotile(done)" je naknadno široko usvojen u botanici da se imenuje jedana od dva najveća grane semenjača (čine preko 70% od vrsta ove grupe), a monokotiledone su druga grana. Preostale cvetnica se ponekad nazivaju bazne cvjetnice ili paleodikotiledone, ali ovi termini nisu široko ili dosledno usvojeni, jer se ne odnose na monofiletsku grupu.[2][3]

Drugo ime za eudicotiledone je trikolpate, naziv koji se odnosi na rebrastu strukturu polena. Članovi grupe imaju trikolpatni polen, ili oblike koji su iz toga proizašli. Ovakav polen ima tri ili više pora, koje se nalaze u brazdi zvanoj kolpa. Nasuprot tome, većina drugih semenjača (koji je golosemenjače, jednokotiledone i paleodikotiledone) proizvodi monobrazdni polen, sa jednom porom u različito orijentisanom utoru, zvanom sulkus. Neki botaničari preferiraju ime "trikolpates" da bi se izbegla konfuzija sa dikotioledonama – nemonofiletskom grupom. [4]

U eukotiledone se svrstavaju brojne poznate biljke i mnoge koje su uobičajene u ishrani, drveće i ukrasne biljke. Neki uobičajeni i poznati predstavnici su iz porodice suncokreta (Asteraceae), kao što su obični maslačak, u nezaboravak, kupus i drugi članovi porodice Brassicaceae, jabuka, ljutići, javori i makadamija. Većina lisnatog drveća sa srednjih nadmorskih visina takođe pripada eudikotilama, sa izuzecima kao što su drvenaste magnolije i tulipani koje pripadaju magnolidima i Ginkgo biloba , koja nije angiosperma.

Naziv "eudikotiledone" (množina) se koristi u APG sistemu, 1998. godine, i APG II sistemu, 2003, za klasifikaciju angiospermi. Odnosi se na kladus, monofiletsku grupu, koja uključuje većinu (bivših) dikotiledona.

Potpodela

Eukotiledone se mogu podeliti u dve grupe:

  • bazne eudikotiledone i
  • jezgarne eudikotiledone.

Bazne su neformalni naziv za parapfletsku grupu. Jezgarne eudikotiledone su monofiletske grupa. Jedna studija iz 2010. Sugerira da se jezarne eudikotiledone mogu podeliti u dva ogranka: Gunnerales i "Pentapetalae", koja obuhvata sve preostale jezgarne eudikotile.

Pentapetalae se dele u tri kladusa:

  • Dilleniaceae
  • "Super-rosidni" ogranak koji obnuhvata Saxifragales, Vitales i Rosidae (APG III sistem Vitales uključuje u roside)
  • "Superasteridni" ogranak sa redovima Santalales, Berberidopsidales, Caryophyllales i Asterales.

Unutar jezgarni eudikotiledona, najveća je grupa "rosida" (sa prefiksom eu− = prave, istinske) i "asteride" (jezgarni prefiks eu−).

Podelu eudikotiledona prikazuje sledeći kladogram:[5]

Eudikotiledone

Bazne eudikotiledone (parafiletska grupa uključuje: Ranunculales, Sabiaceae, Proteales, Trochodendrales, Buxales)

Jezgarne eudikotiledone

Gunnerales

Pentapetalae

Dilleniaceae

Superroside

Saxifragales

Vitales

Roside

Superasteride

Santalales

Berberidopsidales

Caryophyllales

Asteride


U nastavku je detaljnija analiza koja u svakoj grani prikazuje neke zaboravljen porodice i rodove (neraspoređeni rodovi nisu pomenuti):

  • Kladus Eudikotoledone
    Porodica Buxaceae [+ porodica Didymelaceae]
    Porodica Sabiaceae
    Porodica Trochodendraceae [+ porodica Tetracentraceae]
    Red Ranunculales
    Red Proteales
    Kladus Jezgarne eudikotiledone
    Porodica Aextoxicaceae
    Porodica Berberidopsidaceae
    Porodica Dilleniaceae
    Red Gunnerales
    Red Caryophyllales
    Red Saxifragales
    Red Santalales
    Kladus Roside
    Porodica Picramniaceae
    Porodica Vitaceae
    Red Geraniales
    Red Myrtales
    Kladus Euroside I
    Porodica Zygophyllaceae [+ porodica Krameriaceae]
    Porodica Huaceae
    Red Celastrales
    order Malpighiales
    Red Oxalidales
    Red Fabales
    Red Rosales
    Red Cucurbitales
    Red Fagales
    Kladus Euroside II
    Porodica Tapisciaceae
    Red Brassicales
    Red Crossosomatales
    Red Malvales
    Red Sapindales
    Kladus Asteride
    Red Cornales
    Red Ericales
    Kladus Euasteride I
    Porodica Boraginaceae
    Porodica Icacinaceae
    Porodica Oncothecaceae
    PorodicaVahliaceae
    Red Garryales
    Red Solanales
    Red Gentianales
    RedLamiales
    Kladus Euasteride II
    Porodica Bruniaceae
    Porodica Columelliaceae [+ porodica Desfontainiaceae]
    PorodicaEremosynaceae
    Porodica Escalloniaceae
    Porodica Paracryphiaceae
    PorodicaPolyosmaceae
    PorodicaSphenostemonaceae
    Porodica Tribelaceae
    Red Aquifoliales
    Red Apiales
    Red Dipsacales
    Red Asterales

Napomena: "+ ...." = opcija, kao odvojak prethodne porodice.[6][7][8]

Vidi još

  • Dikotiledone
  • Cvetnica

Reference

  1. Endress, Peter K. (2002). „Morphology and Angiosperm Systematics in the Molecular Era”. Botanical Review. Structural Botany in Systematics: A Symposium in Memory of William C. Dickison. New York: New York Botanical Garden Press. 68 (4): 545—570. ISSN 0006-8101. JSTOR 4354438. doi:10.1663/0006-8101(2002)068[0545:maasit]2.0.co;2.
  2. Campbell N. A.; . (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7.
  3. Sofradžija A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
  4. (Judd & Olmstead 2004).
  5. Based on:
    Stevens, P.F. (2001). „Trees”. Angiosperm Phylogeny Website. Приступљено 17. 11. 2014.
    Stevens, P.F. (2001). „Eudicots”. Angiosperm Phylogeny Website. Приступљено 17. 11. 2014.
  6. Moore, Michael J.; Soltis, Pamela S.; Bell, Charles D.; Burleigh, J. Gordon & Soltis, Douglas E. (2010). „Phylogenetic analysis of 83 plastid genes further resolves the early diversification of eudicots”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 107 (10): 4623—4628. PMC 2842043. PMID 20176954. doi:10.1073/pnas.0907801107.
  7. Doyle, J. A. & Hotton, C. L. Diversification of early angiosperm pollen in a cladistic context. pp. 169–195 in Pollen and Spores. Patterns of Diversification (eds Blackmore, S. & Barnes, S. H.) (Clarendon, Oxford, 1991)
  8. Walter S. Judd and Richard G. Olmstead (2004). „A survey of tricolpate (eudicot) phylogenetic relationships”. American Journal of Botany. 91 (10): 1627—1644. PMID 21652313. doi:10.3732/ajb.91.10.1627.

Literatura

  • Doyle, J. A. & Hotton, C. L. Diversification of early angiosperm pollen in a cladistic context. pp. 169–195 in Pollen and Spores. Patterns of Diversification (eds Blackmore, S. & Barnes, S. H.) (Clarendon, Oxford, 1991).
  • Walter S. Judd and Richard G. Olmstead (2004). „A survey of tricolpate (eudicot) phylogenetic relationships”. American Journal of Botany. 91 (10): 1627—1644. PMID 21652313. doi:10.3732/ajb.91.10.1627. (full text )
  • Eudicots in Stevens, P. F. (2001 onwards). Angiosperm Phylogeny Website. Version 7, May 2006.

Spoljašnje veze

This article is issued from Wikipedia. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.